Ivana i procjena vještina: što je izašlo iz jednog razgovora

Ivana dolazi s pitanjem, a ne s planom

Ivana se javila krajem listopada, nakon dvanaest godina rada u administraciji jednog zadarskog poduzeća. Nije tražila konkretan posao. Rekla je da joj se čini kako je zapela, da dane ispunjava poslovima koje radi bez razmišljanja i da ne zna što bi uopće mogla raditi drugdje.

Takvo početno pitanje čujem češće nego što bi se očekivalo. Ljudi rijetko dolaze s jasnom željom, češće s dojmom da je njihovo iskustvo preusko i da ga nitko izvan struke ne bi prepoznao. Zato procjenu vještina ne počinjemo životopisom nego razgovorom o tome što im je u poslu zapravo teklo.

Ivana je svoj posao opisala jednom rečenicom: vodim papire. Tijekom razgovora ispostavilo se da je ta rečenica prekratka za ono što je radila.

Što se krilo iza rečenice vodim papire

Pitala sam je da mi opiše jedan običan tjedan, sat po sat. Iz toga je izašlo da dogovara rokove s tri odjela, upozorava kolege na propuste prije nego postanu problem, uvodi nove zaposlenike u interne postupke i godinama održava tablicu koju su drugi preuzeli bez ikakve upute.

Ivana te zadatke nije smatrala vještinama, nego dijelom radnog mjesta. Upravo to je najčešća zamka. Vještine koje svakodnevno koristimo postaju nevidljive nama samima, pa ih ne navodimo u životopisu ni na razgovoru.

Tijekom sat i pol zapisivale smo sve što je izgovorila, bez prosuđivanja je li važno. Tek kad je popis ležao pred nama, počeli smo ga razvrstavati.

• Koordinacija rokova između više odjela
• Uvođenje novih kolega u postupke
• Održavanje i čišćenje podataka
• Rano uočavanje propusta u dokumentaciji

Razvrstavanje: stručno naspram prenosivo

Procjena vještina razlikuje ono što je vezano uz određenu struku od onoga što se može prenijeti u drugo okruženje. Poznavanje internih propisa jednog poduzeća teško se seli. Ali sposobnost da se uskladi nekoliko ljudi oko jednog roka ili da se napravi red u neuredenim podacima ima vrijednost gotovo svugdje.

Ivana je s oba stupca bila iznenađena. Stručnih stavki bilo je manje nego što je mislila, a prenosivih znatno više. Dotad je svoje iskustvo čitala kao usku specijalizaciju, a ono je bilo široko i dobro posloženo.

Tek tada smo govorile o područjima. Ne o konkretnim oglasima, nego o vrstama poslova u kojima bi se takav raspored vještina prepoznao.

Područja koja Ivana nije imala na popisu

Ivana je ušla s dvije ideje: ostati u administraciji ili otići u računovodstvo, za što se nije osjećala spremnom. Nakon razgovora na stolu je imala nekoliko drugačijih smjerova, među njima koordinaciju projekata u manjim organizacijama, podršku u provedbi programa i rad u operativi poduzeća koja rastu i nemaju nikoga tko drži konce.

Neki od tih naziva poslova bili su joj nepoznati. To je razumljivo: mnoga radna mjesta nikada ne završe u velikim oglasima, a ljudi ih ne traže jer ne znaju da postoje.

Nisam joj obećala da će u tim područjima naći posao. Rekla sam joj samo da njezin profil ondje ima smisla i da vrijedi provjeriti koliko njezinim željama odgovara svakodnevica takvih poslova.

Što je Ivana ponijela kući

Nakon razgovora Ivana je dobila pisani sažetak: popis njezinih vještina razvrstan na stručne i prenosive, uz kratki opis svake vlastitim riječima i popis područja koja se s njima povezuju. Dokument nije životopis, nego temelj iz kojeg se on kasnije piše.

Rekla je da joj je najvrjednije bilo vidjeti vlastito iskustvo ispisano na papiru. Dvanaest godina rada prvi put joj je izgledalo kao nešto što se može objasniti nekome tko je ne poznaje.

Sljedeći korak ostavljen je njoj. Neki klijenti nastave s popisom ciljanih poslova, neki sami pregledaju područja, a neki se za neko vrijeme ne jave. Sve su to razumni putovi.

Što iz ove priče vrijedi uzeti za sebe

Ako se prepoznajete u Ivaninu početku, ne morate čekati razgovor sa savjetnikom da biste počeli. Uzmite običan tjedan na poslu i opišite ga detaljno, kao da objašnjavate nekome tko nikada nije vidio vašu firmu. Zapišite sve, i ono što vam djeluje beznačajno.

Zatim pored svake stavke upišite bi li se ona mogla dogoditi i u drugoj branši. Ono što ostane označeno kao prenosivo najčešće je ono što poslodavci izvan vaše struke traže, a vi to ne navodite.

Pritom ne tražite savršen odgovor. Cilj prvog popisa nije odlučiti o poslu, nego prestati podcjenjivati ono što već radite.

• Opišite jedan običan radni tjedan detaljno
• Zapišite i zadatke koje smatrate sitnicom
• Označite što bi vrijedilo u drugoj branši