Kako zapravo izgleda razgovor o procjeni vještina

Prije razgovora: što pripremamo mi, a što vi

Procjena vještina ne počinje u trenutku kad sjednete za stol. Prije susreta dobijete kratki upitnik koji nije test i nema točnih odgovora. Pitamo vas čime se bavite, što vam je u poslu išlo lako, a što vas je iscrpljivalo. Moji kolege i ja pročitamo odgovore i označimo mjesta na kojima ćemo se zadržati, ali ne donosimo zaključke unaprijed.

Od vas tražimo malo: životopis u bilo kakvom stanju, popis zadataka koje ste radili u zadnjih nekoliko godina i nekoliko primjera situacija na koje ste ponosni. Ne trebate ništa uljepšavati. Neuredan, nepotpun materijal često nam je korisniji od uglačanog, jer u njemu ostaju tragovi stvarnog posla, a upravo se po njima vještine prepoznaju.

• Ispunjen upitnik, otprilike petnaestak minuta posla
• Aktualni ili stariji životopis, kakav god bio
• Dva ili tri primjera zadataka koje ste dobro odradili

Prvi dio susreta: slušamo više nego što pitamo

Razgovor traje onoliko koliko je potrebno da se slika složi, a mi ga vodimo kao pojedinačni susret, bez skupine i bez publike. Prvi dio većinom je vaša priča: kako ste došli do posla kojim se bavite, što ste usput naučili i što ste odbacili. Ja uglavnom bilježim i postavljam potpitanja poput: što ste točno napravili, tko je ovisio o tome, što bi se dogodilo da to niste napravili.

Takva pitanja zvuče jednostavno, no izvlače ono što ljudi sami rijetko spominju. Netko tko je godinama usklađivao rasporede smjena u trgovini rijetko to naziva planiranjem resursa, a ipak je tu vještinu svakodnevno koristio. Cilj prvog dijela nije ocjenjivanje nego prikupljanje sirovog materijala, kojeg obično bude više nego što klijent očekuje.

Mapiranje: stručne i prenosive vještine na istoj ploči

U drugom dijelu materijal slažemo u dvije skupine. Stručne vještine vežu se uz određenu struku, alat ili propis. Prenosive vještine vrijede u više okruženja: komunikacija s nezadovoljnim ljudima, procjena prioriteta, uhodavanje novih ljudi, pisanje jasnih uputa. Većina klijenata dolazi s dojmom da imaju samo prvu skupinu i da je ona uska.

Zato obje skupine stavljamo na istu ploču i tražimo veze. Pokraj svake vještine pišemo konkretan dokaz iz vašeg iskustva, a ne pridjev. Ako uz neku vještinu ne možemo napisati nijedan primjer, ostavljamo je po strani. Tako ne gradimo sliku o vama na tvrdnjama koje biste teško obrazložili na razgovoru s poslodavcem.

• Stručne vještine: struka, alati, propisi, certifikati
• Prenosive vještine: dogovaranje, organizacija, učenje, pisanje
• Uz svaku vještinu zapisan jedan stvaran primjer iz rada

Povezivanje s područjima koja vam odgovaraju

Kad je ploča popunjena, tražimo područja u kojima se vaša kombinacija vještina stvarno koristi. Ponekad su to očekivana zanimanja, a ponekad niše o kojima klijent nije razmišljao, primjerice uloge koje spajaju terenski rad i administraciju. Ne tvrdimo da će vas bilo koji poslodavac zaposliti; pokazujemo gdje se vaš profil uklapa u opise poslova i zašto.

Ovaj dio razgovora često je i najiskreniji. Ako vidimo da vam neko željeno područje traži vještinu koju nemate, to kažemo i predlažemo što se može razviti, a što je možda realnije ostaviti po strani. Bolje je to čuti na susretu nego nakon desetak neuspjelih prijava.

Što dobijete nakon razgovora

Nakon susreta pišemo kratak sažetak: popis vaših vještina s primjerima, nekoliko područja koja se čine najboljima za vas i otvorena pitanja o kojima biste trebali promisliti. Dokument je pisan običnim jezikom, tako da ga možete pročitati i za mjesec dana, kad se dojmovi slegnu.

Procjena je samostalna usluga. Ako poslije želite popis ciljanih poslova ili pomoć pri prijavama, to su zasebni koraci i ne morate ih naručiti. Mnogi klijenti sažetak uzmu i dalje rade sami, što je posve u redu. Cijena i opseg dogovaraju se pisano prije susreta, pa nema iznenađenja.

• Pisani sažetak vještina s primjerima
• Dva do tri područja koja se najbolje uklapaju u vaš profil
• Popis otvorenih pitanja za vlastito promišljanje

Što nam pokazuju jesenji mjeseci

U ovo doba godine mnogi dolaze nakon ljetne stanke, kad su imali vremena razmisliti o tome žele li nastaviti istim putem. Razgovori su tada mirniji, a pitanja preciznija. Ljudi češće kažu što ih smeta, a ne samo što bi voljeli.

Za mene je najbolji znak kad klijent na kraju susreta kaže da je prvi put čuo vlastito iskustvo izgovoreno nekome tko ga ne poznaje, a ipak ga razumije. Takav ishod ne možemo obećati, ali se zbog njega ovaj dio posla radi pažljivo i bez žurbe.