Popis ciljanih poslova: ručno sastavljen ili sami prikupljen, što izabrati

Dva puta do istog cilja

Kad netko odluči promijeniti posao, najčešće krene na jedan od dva načina. Prvi je da sam pregledava oglasnike, bilježi zanimljive oglase i s vremenom sastavi vlastiti popis. Drugi je da prvo napravi procjenu vještina, a tek onda, uz pomoć savjetnika, dobije popis poslodavaca i radnih mjesta koja odgovaraju njegovu profilu. Oba puta imaju smisla i oba mogu dovesti do prijave koja je vrijedna truda.

U ovom članku uspoređujem ta dva pristupa na onome što klijenti kod nas stvarno pitaju: koliko vremena traže, što se kroz njih vidi, a što promakne i koliko se osoba nakon toga osjeća sigurno u svoju prijavu. Ne tvrdim da je jedan uvijek bolji. Tvrdim da se razlikuju u tome što postavljaju na početak procesa.

Kao mentorica za prijave vidim obje strane. Neki dolaze s urednom tablicom od četrdesetak oglasa, a neki s osjećajem da ih oglasnici ne vide. Zato usporedbu temeljim na konkretnim pitanjima koja si možete postaviti prije nego što odlučite kako dalje.

Što donosi popis koji sastavite sami

Samostalni popis ima jasne prednosti. Ništa ne košta osim vremena, potpuno ste svoji gospodar i učite kako izgleda tržište: koji se nazivi pozicija ponavljaju, koje se vještine traže, kakvi su rasponi uvjeta. Mnogi ljudi kroz taj posao prvi put shvate da se njihovo iskustvo prepoznaje pod drugim nazivom nego što su očekivali.

Slabost je u tome što se oslanjate na ono što je javno objavljeno i što ste vi znali potražiti. Ako polazite od naziva svog dosadašnjeg radnog mjesta, vidjet ćete uglavnom slične oglase. Prenosive vještine, one koje vrijede u drugoj branši, rijetko završe u pretrazi jer ih ne znate imenovati.

Drugi problem je odabir. Oglasnik pokazuje stotine mogućnosti, a bez mjerila lako je prijavljivati se na sve što izgleda donekle prihvatljivo. Rezultat je mnogo poslanih životopisa i malo odgovora, što demotivira, a nije nužno znak da vaš profil nije dobar.

• Prednost: bez troška i potpuna kontrola nad tempom
• Prednost: upoznajete jezik oglasa i očekivanja tržišta
• Ograničenje: vidite samo javno objavljene oglase
• Ograničenje: pretraga ovisi o nazivima koje već znate

Što donosi popis nakon procjene vještina

Naš popis ciljanih poslova nastaje nakon razgovora u kojem zajedno mapiramo vaše stručne i prenosive vještine. Tek tada tražimo poslodavce i radna mjesta koja im odgovaraju, uključujući manje vidljive prilike, primjerice manje tvrtke koje rijetko oglašavaju ili pozicije čiji naziv ne sadrži ono što biste upisali u tražilicu.

Prednost je u smjeru. Popis ima razlog: uz svako radno mjesto stoji zašto je na njemu, koje vaše iskustvo ga podržava i što bi vam možda nedostajalo. Tako se prijave pišu ciljano, a ne po predlošku. Klijenti često kažu da im je olakšanje vidjeti kraći popis koji je netko obrazložio.

Ograničenja su pošteno ista kao i ranije. To je plaćena usluga, popis ne jamči poziv na razgovor niti zaposlenje, a ovisi o tome koliko otvoreno govorite o svojim vještinama i željama. Ako nemate vremena za razgovor ili ne želite nikoga uključiti, ovaj put vam vjerojatno neće odgovarati.

• Popis proizlazi iz procjene, ne iz naziva vašeg zadnjeg posla
• Svaka stavka ima kratko obrazloženje zašto vam odgovara
• Uključuje i poslodavce koje biste sami teško pronašli
• Ne jamči odgovor poslodavca ni zaposlenje

Kako ih usporediti na pet pitanja

Prvo pitanje je vrijeme. Samostalna pretraga traži nekoliko sati tjedno tijekom više tjedana, a popis nakon procjene traži jedan razgovor i vaše vrijeme za odgovore na upitnik, nakon čega ga dobijete gotovog. Drugo pitanje je širina: sami vidite ono što znate tražiti, a uz savjetnika vidite i područja koja niste razmatrali.

Treće pitanje je jasnoća o sebi. Ako već točno znate što želite i koje su vam vještine, samostalni pristup vas neće zaustaviti. Ako se u tome kolebate, popis bez procjene često samo premjesti nesigurnost s jednog oglasa na drugi. Četvrto je cijena, koju treba uzeti ozbiljno jer nije svatko u prilici platiti savjetovanje.

Peto pitanje je što se događa nakon popisa. Bilo koji popis vrijedi onoliko koliko je kvalitetna prijava koja iz njega slijedi. Zato uz oba pristupa preporučujem da si unaprijed odredite koliko ćete prijava napisati temeljito, umjesto da jurite broj.

• Vrijeme: nekoliko tjedana pretrage naspram jednog razgovora
• Širina: javni oglasi naspram i manje vidljivih prilika
• Jasnoća: znate li što tražite ili još birate smjer
• Trošak: besplatno, ali sporo, naspram plaćene usluge
• Nastavak: tko vam pomaže napisati prijavu

Naša preporuka za većinu ljudi

Ako vam je smjer jasan, a samo trebate više oglasa pred sobom, krenite sami. Dobro je da si postavite tjedni okvir, vodite tablicu s datumom prijave i odgovorom te svaki mjesec pregledate što funkcionira. Samostalan popis tada može biti sasvim dovoljan i nema razloga da za njega plaćate.

Ako ste pak u situaciji u kojoj mijenjate branšu, vraćate se na tržište nakon pauze ili vam se čini da se prijavljujete mnogo, a odgovora je malo, popis nakon procjene vještina u pravilu daje više. Razlog nije u tome što savjetnik zna bolje, nego u tome što netko izvana pomaže imenovati ono što ste godinama radili a niste to nazvali.

Kombinacija je često najrealnija. Prvo sami tjedan-dva istražujete oglase, a onda s tim zapažanjima dođete na procjenu. Imate konkretna pitanja, razgovor je kraći, a popis precizniji. Time ne žurite nikamo, samo koristite oba izvora znanja.

Prije nego što odlučite

Za kraj, nekoliko praktičnih provjera koje možete napraviti već večeras. Napišite na papir pet stvari koje ste u zadnjim godinama radili dobro, bez naziva pozicija, samo glagolima. Zatim potražite oglase u kojima se te radnje pojavljuju. Ako ih pronađete u poznatim branšama, ide vam samostalno. Ako se pojavljuju u područjima koja niste razmatrali, a ne znate odakle početi, to je dobar signal da razgovor sa savjetnikom ima smisla.

Bez obzira na odluku, ne mjerite uspjeh brojem poslanih prijava. Mjerite ga time koliko ste jasni oko toga zašto se prijavljujete na određeno mjesto i što tamo možete doprinijeti.